Najosnovnije značenje riječi “samopouzdanje” jeste vjera u sebe. Ono predstavlja sveukupni subjektivni osjećaj lične vrijednosti osobe, odnosno, sigurnost u sopstveni stav i odnos prema svijetu. Među najvažnijim ciljevima roditeljstva je odgajanje djeteta koje ima visoko samopouzdanje.
Kvalitet samopouzanja zavisi od razlike onoga što očekujemo od sebe i onoga što zaista postižemo. Kada postižemo rezultate koji su u skladu sa našim očekivanjima, naše samopouzdanje raste.
Roditeljske poruke mogu biti snažan motivator za dijete da se oproba u novim aktivnostima, da istraje i da dodje do željenog rezultata.
“Iza svakog uspješnog djeteta, stoji roditelj koji je vjerovao u njega.” - Matthew Jacobson
Djeca se rađaju bez samopouzdanja, a roditelji su najvažnije osobe za njegovo izgrađivanje u ranoj dobi. Roditelji svakodnevno šalju poruke djetetu, na osnovu kojih ono stvara sliku o sebi. Roditelji treba da budu sigurna luka za djecu, da uspostavljaju obostrano povjerenje u odnosu, podstiču i podržavaju inicijative i osnažuju autonomiju kod djeteta. Na taj način stvaraju se dobri odnosi između roditelja i djece, kao i dobar odnos djeteta prema sebi i drugima.
Često djeci upućujemo pohvalu „Bravo“ za postignuti uspjeh. Dijete dobije peticu u školi, preskoči prepreku u parku, donese nam predmet koji smo tražili. Ako pratite reakcije djece na pohvalu koju upućujete, možda nekad primijetite da „Bravo“ zaluta i gdje nema potrebe za tim. Ponekad može zvučati i bezlično i ne ostavlja prostor da se povežete sa djetetom. Umjesto toga predlažem prisutnost, priznanje i ohrabrenje. Dijelite male radosti zajedno i saslušajte šta vam dijete govori.
Lako je dati savjet, ali kako to sprovesti u praksi? Na koje sve načine možete uputiti djeci pohvale?
Prije svega, možete im uputiti pohvalu na biće, na primjer: „Kako si pametan/a, krativan/a, lijep/a“. Na ovaj način šaljemo djetetu poruku „ti vrijediš“, a ujedno izražavamo osjećanja besluslovne ljubavi, poštovanja i povjerenja. Ove riječi se usvajaju i dijete stvara jednu malu zalihu pohvala koje postaju dio njegovog bića. Samim tim, izgrađuje se pozitivna slika o sebi, razvijaju se samoosjećanja kao što su samoljubav, samopoštovanje i samopouzdanje.
Takođe, možete pohvaljivati i aktivnost ili ponašanje djeteta, na primjer: „To je bilo duhovito“, „Baš lijepo pišeš“, „Sviđa mi se kako si se ponašao/la u toj situaciji“. Ova vrsta pohvala potkrijepljuje i učvršćuje ponašanje. Može biti procesna („Baš mi se sviđa kako si do sad uradio/la domaći, samo nastavi tako.“) i finalna („Odlično si recitovao/la. Mnogo sam ponosan/na na tebe, vodim te na sladoled.“). Važno je da upućujemo kako pohvale na proces, tako i kada dostignu željeni cilj.
Djeca su često usmjerena na cilj (vide medalje, diplome), a treba ih podsjećati šta svakog dana mogu uraditi da budu za korak bliže svojim željama. Sam proces može biti frustrirajući, posebno kada se djeca bave izazovnim zadacima. Potrebno je da im uputimo povratne informacije koje će ih ohrabriti, kako bi ostali uporni, otporni i fokusirani na zadatak. Istraživanja su pokazala da se djeca koja dobijaju pohvale ovog tipa, radije uključuju u nove i izazovne aktivnosti. A znamo da se rast dešava upravo izvan zone komfora.
A šta vi, kao roditelji možete učiniti na dnevnom nivou da izgradite samopouzdanje kod djece? Teško je voditi računa o tome kada i koju pohvalu treba da uputite, ali sve je stvar vježbe. Ono što je najvažnije je da ste tu, prisutni, da vidite i čujete svoju djecu. Nekad je pogled i osmijeh dovoljan, dug zagrljaj koji će se završiti kad dijete to odluči, spontano. Samo da imenujete ono što vidite, njihove male pobjede danas će dovesti do ostvarenja velikih ciljeva sjutra.
Marija Boljević, psihološkinja i edukatorka na programu "Pametni koraci"